Posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini sve se češće govori o startapima, mladim tehnološkim firmama koje pokušavaju riješiti konkretan problem inovativnim proizvodom ili uslugom. Iako je ekosistem još uvijek u ranoj fazi razvoja u poređenju sa regionalnim centrima poput Beograda ili Zagreba, primjetan je rastući broj timova koji pokušavaju izgraditi proizvode za globalno tržište direktno iz Sarajeva, Banje Luke, Tuzle ili Mostara.

Inkubatori i akceleratori kao polazna tačka

Ključnu ulogu u podsticanju preduzetničkog duha imaju razni inkubatori, akceleratori i inovacioni centri koji mladim timovima nude mentorstvo, prostor za rad i pristup prvim kontaktima sa investitorima. Ovakvi programi često traju nekoliko mjeseci i završavaju se takozvanim "demo day" događajima na kojima timovi predstavljaju svoje proizvode potencijalnim ulagačima. Za mnoge osnivače to je prva prilika da dobiju konkretnu povratnu informaciju o tome da li njihova ideja uopšte ima tržišni potencijal.

Nedostatak kapitala i odliv talenata

Najveći izazov sa kojim se suočavaju domaći startapi jeste nedostatak lokalnog rizičnog kapitala. Investicioni fondovi koji su spremni uložiti u ranu fazu razvoja firme još uvijek su rijetkost, pa se osnivači često okreću stranim fondovima ili takozvanim "angel" investitorima iz dijaspore. Dodatni problem predstavlja odliv mladih, obrazovanih kadrova koji radije prihvataju sigurnije poslove u inostranstvu nego neizvjesnost startap svijeta, što otežava formiranje stabilnih timova sposobnih da dugoročno grade proizvod.

Pravne i administrativne prepreke

Osim nedostatka kapitala, mladi preduzetnici se često žale i na komplikovan i spor proces registracije firme, nejasne poreske propise za prihod ostvaren od stranih klijenata i opšti nedostatak zakonskog okvira prilagođenog specifičnostima tehnoloških kompanija, poput dodjele udjela zaposlenima u vidu opcija na dionice. Ovakva administrativna trenja dodatno otežavaju već izazovan poduhvat pokretanja firme, tjerajući pojedine timove da razmišljaju o registraciji preduzeća u susjednim zemljama sa jednostavnijim procedurama, umjesto u vlastitoj državi.

Rastuća ponuda tehničkog obrazovanja

Uporedo sa razvojem startap scene, u zemlji raste i broj kurseva programiranja, bootcampova i fakultetskih programa usmjerenih na razvoj softvera, kao odgovor na potražnju tržišta za tehničkim kadrovima. Ova ponuda djelimično ublažava problem nedostatka kvalifikovane radne snage, iako mnogi mladi programeri i dalje, nakon sticanja vještina, biraju rad za strane kompanije putem udaljenog zaposlenja umjesto angažmana u domaćim startapima, privučeni znatno višim platama koje takav rad donosi bez potrebe za fizičkim preseljenjem.

Dijaspora kao most ka globalnom tržištu

Bosanskohercegovačka dijaspora, raspoređena širom svijeta, sve više prepoznaje se kao potencijalni izvor ne samo investicija, već i mentorstva i poslovnih kontakata za domaće startape. Iskusni profesionalci koji rade u velikim tehnološkim centrima povremeno se uključuju kao savjetnici ili investitori u projekte iz domovine, donoseći znanje o funkcionisanju stranih tržišta koje je teško steći isključivo lokalnim iskustvom. Jačanje ove veze između dijaspore i domaće startap scene mnogi akteri ekosistema vide kao jedan od ključnih pravaca daljeg razvoja.

Rad na daljinu kao alternativni put u preduzetništvo

Za dio mladih ljudi koji ne žele preuzeti rizik pokretanja sopstvenog startapa, rad na daljinu za strane tehnološke kompanije postao je privlačna srednja opcija - omogućava zaradu uporedivu sa zapadnoevropskim tržištem, uz život u rodnom gradu i bez potrebe za iseljenjem. Ovaj oblik zaposlenja, iako ne doprinosi direktno izgradnji domaćih kompanija, ipak jača lokalnu ekonomiju kroz potrošnju i zadržava talentovane pojedince u zemlji, gdje oni povremeno kasnije prelaze u savjetodavne ili investicione uloge unutar domaće startap zajednice.

Zajednica kao pokretačka snaga

Uprkos preprekama, sve je vidljivija zajednica preduzetnika koja dijeli znanje kroz meetupove, konferencije i online grupe. Ta razmjena iskustava, zajedno sa uspješnim primjerima domaćih firmi koje su uspjele izaći na strana tržišta, polako mijenja percepciju o tome da je preduzetništvo realna karijerna opcija. Ukoliko se poboljša pristup finansiranju i nastavi ulaganje u obrazovanje mladih inženjera, bosanskohercegovački startap ekosistem ima realne šanse da u narednoj deceniji proizvede firme prepoznatljive i van granica regiona.