Prelazak sa fosilnih goriva: gdje smo danas

Prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije predstavlja jednu od najvećih transformacija svjetske privrede u posljednjih nekoliko decenija. Ono što je nekada djelovalo kao skup i nišni izbor, danas u mnogim dijelovima svijeta postaje ekonomski isplativije od tradicionalnih izvora energije, zahvaljujući padu cijena tehnologije i sve većim investicijama institucionalnih i privatnih ulagača koji prepoznaju dugoročni potencijal ovog sektora.

Sunce i vjetar predvode promjenu

Solarna energija i energija vjetra i dalje su nosioci globalnog rasta obnovljivih izvora, prije svega zbog naglog pada cijene solarnih panela u posljednjoj deceniji, što je ovu tehnologiju učinilo dostupnom čak i domaćinstvima sa skromnijim budžetom. Vjetroelektrane, kako one na kopnu tako i sve brojnije instalacije na otvorenom moru, dodatno doprinose diversifikaciji energetskih izvora, posebno u zemljama sa povoljnim geografskim uslovima. Kombinacija ova dva izvora, uz hidroenergiju koja i dalje čini značajan dio globalne proizvodnje čiste energije, postepeno mijenja strukturu energetskih sistema širom svijeta.

Skladištenje energije kao ključni tehnički izazov

Uprkos napretku u proizvodnji, jedan od najvećih tehničkih izazova ostaje skladištenje energije proizvedene iz obnovljivih izvora, s obzirom na to da sunce ne sija i vjetar ne duva neprekidno. Razvoj baterijskih sistema velikih kapaciteta, kao i istraživanje alternativnih rješenja poput skladištenja energije u obliku vodonika, predstavljaju oblasti u koje se ulažu značajna sredstva kako bi se obezbijedila stabilna isporuka struje bez obzira na vremenske uslove. Napredak u ovoj oblasti direktno određuje koliko brzo će se cijele države moći osloniti isključivo na obnovljive izvore, bez rizika od prekida snabdijevanja u periodima slabijeg vjetra ili oblačnih dana.

Decentralizacija: od velikih elektrana do krovnih panela

Jedna od najznačajnijih, a često nedovoljno istaknutih promjena koju donosi energetska tranzicija jeste decentralizacija proizvodnje energije. Umjesto oslanjanja isključivo na nekoliko velikih elektrana, sve veći broj domaćinstava i malih preduzeća postaje i proizvođač energije, instalirajući solarne panele na sopstvenim krovovima i prodajući višak proizvedene struje nazad u mrežu. Ovaj model mijenja tradicionalnu ulogu potrošača, koji od pasivnog korisnika struje postaje aktivni učesnik u energetskom sistemu, sa direktnim finansijskim interesom u sopstvenoj proizvodnji energije.

Razlike između regiona svijeta

Tempo prelaska na čistu energiju znatno se razlikuje od regiona do regiona, pri čemu pojedine evropske zemlje već danas veći dio svojih potreba pokrivaju iz obnovljivih izvora, dok su druge oblasti svijeta i dalje u velikoj mjeri zavisne od uglja i nafte. Ekonomski faktori, dostupnost sirovina za tradicionalne izvore energije, kao i politička volja za dugoročnim investicijama, oblikuju različite putanje kojima se pojedine zemlje kreću ka energetskoj tranziciji.

Gdje je BiH u ovoj tranziciji

Bosna i Hercegovina i dalje se u značajnoj mjeri oslanja na termoelektrane na ugalj, iako hidroenergija tradicionalno čini važan dio domaće proizvodnje struje. Interes za izgradnju solarnih i vjetro-elektrana u posljednjih nekoliko godina primjetno raste, kako kroz veće investicione projekte tako i kroz sve veći broj domaćinstava koja instaliraju manje solarne sisteme za sopstvene potrebe. Sporija dinamika tranzicije u odnosu na razvijenije evropske zemlje najvećim dijelom je posljedica ograničenih investicionih kapaciteta i sporih administrativnih procedura za priključenje novih kapaciteta na elektroenergetsku mrežu, a ne nedostatka prirodnih potencijala za obnovljivu energiju.

Uloga potrošača u ubrzavanju tranzicije

Osim velikih investicionih odluka na državnom nivou, i pojedinačne odluke potrošača postepeno oblikuju tempo energetske tranzicije. Sve veći broj domaćinstava, motivisan kako željom za uštedom na dugoročnim računima za struju tako i sviješću o uticaju na okolinu, razmatra ugradnju solarnih panela ili prelazak na energetski efikasnije uređaje. Ova promjena na nivou pojedinačnih odluka, iako sporija i manje vidljiva od velikih infrastrukturnih projekata, kumulativno predstavlja značajan dio ukupne promjene energetskog sistema, posebno u zemljama gdje su administrativne prepreke za priključenje malih proizvođača na mrežu relativno niske.